Koliko puta su vama bliski ljudi prevrtali očima kada biste najavili da opet želite prestati pušiti? Kakav je osjećaj kada vas vaš najbolji prijatelj nastavi nuditi cigaretom iako ste mu naglasili da želite prestati? Da li vas pogodi kada se drugi smiju i sumnjaju u vašu želju da ostavite cigarete?
U ovom tekstu govorim upravo o podršci drugih ljudi kada odlučite prestati pušiti. Konkretno se želim posvetiti onoj negativnoj “podršci” ljudi. Mislim, pitanje je koliko se to uopšte može zvati “podrškom”, ali to je već neka druga rasprava :)
Naime negativnu podršku predstavljaju svi oni komentari ljudi koje dobijete kada vi u svom životu odlučite napraviti promjenu odnosno kad želite prestati pušiti. Ovde mislim na sve one izjave tipa “Uh joj Bože ako si ovakav kad ne pušiš, bolje odmah sad zapali” ili kad vam kažu “Ma joj nema tebi pomoći, ne možeš ti bez cigare izgleda”.
Postoji još jedna posebna dimenzija negativne podrške koja dolazi od drugih pušača. Iz mog iskustva, možete prestati pušiti i više sedmica, a oni opet sumnjaju u vašu odluku, govore vam kako nema šanse da izdržite, smiju vam se itd. Međutim, negativan uticaj drugih ljudi, naročito drugih pušača je ono što vas je dovelo do ovde. Sad, godinama ili decenijama nakon što ste postali pušač, zašto da dozvolite da ostanete tu? Nijedan komentar osobe, pogled, podsmijeh ne može oduzeti našu slobodu. Riječi drugih pušača i ljudi općenito nisu ono što će vas vratiti pušenju. Isključivo mi sami za sebe odlučujemo da li ćemo zapaliti cigaretu ili ne.
Eh sad na drugu stranu to što osoba koja upućuje ove demotivacijske komentare ima svoje razloge. Pušači budu ljubomorni na vaš uspjeh pa ti komentari predstavljaju njihov nesvjesni odbrambeni mehanizam da vas povuku dole sa sobom.
Nisu svi pušači ovakvi naravno, ovdje mislim na one koji vam daju ovu tzv. “negativnu” podršku. Ali čak i ako je neki trenutni pušač koji vas demotiviše – ako vam je on blizak prijatelj, nemojte misliti da se odjednom okrenuo protiv vas ili da vam je postao neprijatelj.
Njega najčešće samo vuče onaj iskonski poriv da svoju savjest umiri. A to mu je najlakše ako vas “potopi”. Inače bi bio ljubomoran ako vi uspijete ostaviti cigarete, a on ne. Opet kažem, nije ovo pravilo za sve pušače. Neki će vas podržavati i željeti vam svim srcem da uspijete. No ja sam ovdje govorio isključivo o onima koji sumnjaju u tebe, koji vam se smiju, nude vam cigarete i nakon što ste im naglasili da ste odlučili prestati.
Druga skupina ljudi, odnosno nepušači, uglavnom ne razumiju kakva je to nikotin samo zamka i ne mogu se lako poistovjetiti s vama. Međutim, neobavezno od toga ko vam daje negativnu podršku (pušači ili nepušači) – ono što oni svi uvijek previde kada vas ne podrže jesu krajnje implikacije njihovih izjava ili ponuda za cigaretu.
Kada vas drugar u izlasku ponudi da zapalite iako zna da više ne pušite, on ne razmišlja da su 95% šanse da vas ta samo jedna cigareta vrati u ovisnost. I ne samo da će vas ta jedna vratiti u ovisnost već da će vas ta jedna posljedično koštati desetine hiljada eura do kraja života i da ćete zbog te jedne nastaviti pušiti još godinama i možda razviti neku od pušačkih bolesti. Ili kada vam vaš bračni drug na primjer kaže kako ste nepodnošljivi otkako ste prestali pušiti. On/ona ne shvata da će, ako vi zapalite cigaretu, možda izgubiti svog životnog saputnika godinama ranije kao posljedicu pušenja.
Sad bi neko rekao da je ovo ekstremno razmišljanje i pretjerivanje. Međutim evo razmislite, sve i jeste počelo sa jednom cigaretom, ALI je sve počelo i sa negativnim uticajem drugih pušača koji su vas uvukli u nikotinsku zamku. Ovdje mislim na onaj period srednje škole ili fakulteta kada 90% ljudi počne pušiti. To je onaj period kada smo, kao ličnosti, najosjetljiviji i najpodložniji uticaju drugih ljudi.
No, da se vratim na ovo maloprije… dakle, osoba koja vas demotiviše da prestanete pušiti ne razumije puni spektar posljedica svojih izjava. To je kao kada bismo osobi koja je na hemoterapiji (liječi se od raka), koja je u lošem raspoloženju zbog gubitka kose, mučnine i sl. rekli da prestane s liječenjem jer je postala nervozna i nepodnošljiva. Naravno, svako ko ima trun razuma neće takvo nešto reći jer svi znamo da je hemoterapija pokušaj da se pomogne osobi da ozdravi i da, na kraju krajeva, ostane na životu. Odluka o prestanku liječenja je odluka koja sa sobom direktno donosi smrt.
Međutim, često ljudi previde i da je prestanak pušenja čin koji će nama vrlo moguće spasiti život. Ali nama treba biti razumljivo da drugi ljudi to tako nužno ne posmatraju.
Mada opet, nije važno šta drugi misle. Mi moramo preuzeti odgovornost za svoj život i biti svjesni zašto ostavljamo cigarete. Opet kažem, drugi toga možda nikad neće biti svjesni toga ili to tako neće posmatrati, ali je na nama da to tako gledamo.
Ali zanimljivo je da ovi negativni komentari uglavnom češće dođu od ljudi kao što su bračni partneri, dođu od djece pušača, od prijatelja ili kolege na poslu recimo. Rjeđe dođe od osobe kao što je roditelj. A to znači nešto.
Vjerovatno je to slučaj jer su roditelji uglavnom naviknuti na ispade i neraspoloženje svoje djece. Roditelji znaju svoju djecu od malena i navikli su na sve njihove obrasce ponašanja. A i, kao da su svjesni toga šta pušenje donosi i razmišljaju o ovome maloprije što smo govorili. Ne žele svoje dijete dovesti u mogućnost da opet zapali jer će se poslije te jedne cigarete na kraju opet vratiti pušenju.
I ovi ljudi koji daju negativnu podršku se nerijetko znaju dovesti u nezavidnu poziciju nakon više godina. Naročito se kasnije loše osjećaju bliski prijatelji i članovi porodice pušača. To je zato što su oni bili inicijator povratka pušenju kod svog muža, supruge, brata, majke, nebitno. Oni su sa svojom izjavom bili povod da se neko opolakomi i da posrne. Kasnije naravno osjećaju snažnu krivicu zbog toga. Doživljavaju da su oni indirektan uzrok bolesti ili smrti svog bližnjeg.
Nisu oni krivi. Oni nisu bili razlog da se neko vrati pušenju. Pušač, činom paljenja cigarete i uvlačenja dima je razlog. Jer nije važno šta bilo ko misli ili govori, pušač je onaj koji ima izbor da li će zapaliti cigaru ili ne. I pušač ostavlja cigarete zbog sebe prvenstveno jer i samo on snosi posljedice za svoja djela. Ovim se vraćam na onu priču s početka, a to je da smo svi mi odgovorni za sebe. Mislim evo, hajde da okrenemo perspektivu. Koliko puta nam neko kaže da nešto uradimo, koliko puta čujemo da je vrijeme da se ostave cigarete? I koliko smo mi svaki taj put bili voljni da poslušamo?
Pa evo sami za sebe se zapitajte – koliko puta vam je neki član vaše porodice rekao da ostavite cigarete? Koliko vam je puta zamolio? E pa tako, ako niste ostavili cigarete onda kad vam je neko sugerisao da ih ostavite, ne treba ni da ih opet uzimate ako vam neko nešto negativno kaže.
Za kraj, poenta videa je u tome da prihvatite da prestajete pušiti isključivo radi sebe. Cilj je da shvatite kako vašim motivima i emocijama niko ne može upravljati osim ako mu vi to ne dozvolite. Ne može vas komentar vašeg prijatelja pušača pokolebati i vratiti cigareti. Smisao je da vi znate šta radite, tj. koliki značaj prestanak pušenja ima po vaš život, da znate da ste vi samo “za volanom” i u kontroli.
Podrška ili, u ovom slučaju, nepodrška drugih ljudi – koje god od ovo dvoje (nebitno da li vas neko podržava ili pak demotiviše) je nebitna. Ona je nešto u što sam se ja osobno uvjerio da nije relevantan faktor koji doprinosi uspješnom prestanku pušenja. Ja sam osobno uvijek insistirao na edukaciji i osnaživanju sopstvenog uma umjesto na podršci drugih ljudi. Svi mi, i svaki pušač, se treba isključivo osloniti na sebe, svoju odluku o nepušenju i na znanje o prevazilaženju nikotinske ovisnosti. To je ključ.
