Prestaneš pušiti, ali zadržiš cigarete kod sebe za svaki slučaj? Odlučiš da više ne pušiš, no i dalje imaš pokoju cigaretu u ladici u sobu ili u džepu kaputa? Ja prvi sam imao ovakav način razmišljanja... više puta.
Naime, mi ljudi kada imamo neki problem ili konkretno kada smo ovisni o cigareti, često radimo svašta nešto samo da se osjetimo kao da smo poduzeli neke korake. Pretvaramo se da aktivno rješavamo problem dok ustvari tapkamo u mjestu. Takvi smo po prirodi.
Pa tako, sa prestankom pušenja, pušač se pretvara da je odlučio prestati pušiti. Ali zanimljivo je da to uglavnom ne radi da bi prevario nekoga. (Okej, možda ponekad pušač kaže svom roditelju ili bračnom drugu recimo da će ostaviti cigarete. To uradi samo da bi smanjio pritisak izvana.)
Ali ja govorim o onome KAD ZAVARAVAMO SAMI SEBE. Nama ljudima ovakvo pretvaranje - davanje nekakvog poluobećanja - to nam daje osjećaj napretka. Umiruje nam savjest jer mislimo kako smo zaista uradili nešto konkretno. I obzirom da rješavanju problema nikotinske ovisnosti ne pristupimo sasvim ozbiljno, uglavnom se onda naša psiha brani onim podsvjesnim, a i svjesnim razmišljanjem: "A evo pokušavam/smanjujem pomalo/pušim samo vikendo/ izbjegavam da pušim poslije treninga i sl.” Mislimo da će se samo jednog dana nešto desiti da stvarno više ne želimo cigarete.
Puno sam i s drugim pušačima razgovarao i onda se nametne onaj pristup “neka cigareta da se nađe za svaki slučaj." ili "Jesam prestao, ali eto ako naiđe kriza”. I onda pušač drži cigarete kod sebe i zapravo ništa drugo ne radi nego što realno indirektno samo čeka tu krizu da opet zapali.
A ima i ona druga varijanta: “Neću bacati cigare da dokažem sebi da mogu izdržati”. To je igra snage uma i želje da čovjek osjeti da ima kontrolu. Mislimo u sebi: “Evo dostupno mi je da zapalim, ali neću uzeti jer sam karakter i jer se mogu kontrolisati.”
Međutim ova samoobmana sa samokontrolom je kao kad bi (okej ovo jeste sad malo ružan primjer, ali je realan) suicidalna osoba nosila napunjen pištolj kako bi se borila sa porivom da povuče okidač i kako bi dokazala sebi kako je sad stabilna. Koja je poenta dolaziti u takav rizik kad to stvarno nije neophodno?
Mi nikad nećemo biti jači od nikotina. Ali i uopšte i ne trebamo biti. Samo moramo biti malo mudriji i taktičniji. Kako kažu u narodu, “Um caruje dok snaga klade valja”. Naše oružje broj jedan je uvijek bio naš razum, ali samo kad ga upotrijebimo.
U momentima stresa na primjer, mi ne možemo razmišljati sasvim razumno. Tada naši instinkti rade. A šta je instinkt pušača kada je u stresu? Pa da zapali cigaretu. I šta ako su mu te cigarete na dohvat ruke? Tad gubi onu samokontrolu i dijele ga sekunde od toga da se vrati pušenju.
No da se vratim na početak... Dakle po prestanku pušenja, ako ne bacite sve cigarete koje imate, vi ih svjesno i podsvjesno doživljavate kao neku vrstu pomoći u kriznim momentima. To je formula za propast.
A zašto doživljavati cigarete kao onaj prsluk za spašavanje što bude na čamcima? Realno kad sagledate, u scenariju u kojem se vratite pušenju, ta cigara jeste bila vaš prsluk. Ustvari, tačnije rečeno, bila je ona stezulja, koja vas opet zarobljava.
Jedini pametan potez je uništiti sve preostale cigarete, ali i druge nikotinske proizvode (jer je nikotin u korijenu ovisnosti). Zato, kad prestanete pušiti, bacite sve cigarete koje ste imali u džepu kaputa, u ladici, u drugoj torbici, u autu, na balkonu, na poslu. Sve pobacajte.
Naime smisao je da vi naučite živjeti bez cigarete. Mada, i ova riječ “naučite” je pretjerana. Vi ste živjeli bez nikotina 15, 18, 20 godina prije nego li ste ga uveli u svoj život (ili bolje rečeno, prije nego li se on uvukao u vaš život). Cilj je da se vi prije svega psihički rasteretite i zaboravite na cigarete. Da usvojite novi život u kojem vam ne treba cigareta da biste se razbudili ujutro, da biste završili neki zadatak na poslu, da biste se zabavili kad vam je dosadno itd.
Kada se prije svega mentalno oslobodite od razmišljanja o cigaretama, vidjet ćete i da život vrlo brzo postaje ne opet normalan već ljepši i bolji bez cigareta. Zato, još jednom provjerite da ste bacili sav duhan, sve cigarete, električne cigarete, papir za motanje duhana, filtere, tečnosti za električne cigarete, nikotinske vrećice, apsolutno sve.
Ali znate kako, postoji još jedan smisao toga da bacite sve nikotinske proizvode koje imate sad kod sebe. Ne svodi se sve na to da vama na taj način cigarete neće biti na dohvat ruke pa da ih vi zato nećete zapaliti. Ovo izbacivanje nikotina iz svog okruženja je jedan vrlo moćan "mentalni ritual". Jer, tim ritualom vi komunicirate sami sebi, i još važnije, svojoj podsvijesti (obzirom da je ovisnost velikim dijelom i u podsvjesti) da ste vi s ovisnošću završili. Da je kraj. Gotovo.
Vama se kroz ovaj ritual gasi jedan period života. Donijeli ste čvrstu odluku u glavi i tu odluku ste fizički, u realnom svijetu, na ovaj način oživjeli. Naše misli se manifestuju u onome što mi radimo, ali i ono što mi uradimo ima uticaj na ono što mi mislimo.
Vaša pomisao, ideja, želja da više ne pušite je dobila fizičku dimenziju. Nešto ste uradili da biste svoju zamisao realizovali. Naglasak je na riječju uradili. I onda ta stvarnost ide nazad u vaš mozak i dodatno potvrđuje, učvršćuje vašu želju i odluku da više ne pušite i da se oslobodite. Prestajete sa svim igrarijama koje nikotin želi da vi igrate. Ustvari, to su igre u kojima se on poigrava s vama. Ali vi imate sposobnost jednim jednostavnim činom ih ukinuti. Vi ste poslije toga slobodni. Ne razmišljate “Joj da mi se vratiti cigareti, evo mi je u džepu. Uh da li da je zapalim”. Taj osjećaj slobode sam po sebi je već neprocjenjiv (na stranu sada zdravlje, ušteda novca itd.)
S tim da nemojte da vas brine ako recimo neko od vaših ukućana i dalje puši ili recimo radite u prodavnici gdje vam svaki dan kroz ruke prolaze kutije cigareta. Naročito za ovu drugu dimenziju priče (za ovaj ritual), ključno je da vi u glavi pritisnete prekidač. Tada vam to što ste ugledali cigaretu pored sebe neće naškoditi jer ste vi uradili što je do vas – riješili ste se onih cigareta koje su vaše i za koje ste vi bili “vezani”. Riješili ste se cigareta na koje biste vi inače računali.
A to što ćete možda imati i dalje indirektan kontakt sa cigaretama je sasvim uredu. To samo znači da ćete još prije ugasiti sve tzv. okidače za cigaretom. Jedino je važno da te cigarete nisu vaše i da ste ih vi namjerno negdje ostavili.
Za kraj, naravno, vi po prestanku pušenja možete doživjeti određenu nelagodu kao rezultat psihičke ili fizičke apstinencije. Ali ništa od toga vas neće vratiti pušenju sve dok vi ne donosite mogućnost da opet zapalite u razmatranje. A na tom putu vam svakako itekako pomaže to da sve svoje nikotinske proizvode bacite. S jednom porukom želim da zaokružim cijelu priču, a to je da ste vi mnogo moćniji i puno više u kontroli nego što to mislite.
