Cigareta kao nagrada

Da li vjerujete da ćete se po prestanku pušenja osjećati kao da vam neke aktivnosti neće biti toliko lijepe? Ili da neke aktivnosti neće imati toliko smisla ako poslije njih nećete moći zapaliti cigaretu? Recimo da vam je na primjer rutinska obaveza pranja veša uvijek bila praćena cigaretom. Ili drugi primjer recimo – baš ste zavoljeli naviku da zapalite cigaretu poslije jela. 

Većina pušača ima tako par cigareta u toku dana kojima se naročito raduje i koje smatra za “nagradu” kada obave neku aktivnost, završe s nekim poslom i sl. I normalno je da želimo sami sebe nagraditi kad nešto završimo. Nema ničeg lošeg u tome. Zapravo, kada sebi damo oduška, uradimo nešto što je ugodno ili počastimo sebe na neki lijep način – to postaje moćan mehanizam za izgradnju dobrih navika. Zato, želja da sebe nagradimo, pa i ako je to cigareta, je sasvim razumljiva i u toj želji nema ništa loše. 

Ali pravo pitanje je…

Pravo pitanje je čime bismo se trebali nagraditi? Nečim što je prirodno ugodno ili nečim što našem biću iskonski ne odgovara?  Možda mislite da je za vas pušenje ugodna radnja. I da, ona jeste ugodna radnja, ali samo iz razloga što se vi pušenjem punite nikotinom bez kojeg biste se u suprotnom osjećali loše. U svakom drugom aspektu je pušenje, kada se objektivno sagleda, vrlo neprijatno. 

Sada želim da se samo na kratko zapitate i zamislite. Koliko drugih stvari u životu radite zbog kojih vam izlazi toksičan dim iz usta i nosa? Koliko drugih stvari u životu radite nakon kojih vas nerijetko zaboli glava (kao kada se prepušite)? Šta osim pušenja činite, a da vam drugi moraju zbog toga reći da izdišete u drugom smjeru, da se sklonite ili da izađete napolje? Koja vas još draga aktivnost u životu bukvalno usmrdi?

Nije mi cilj da vam nabrajam razloge zbog kojih biste trebali prestati pušiti već samo da sami za sebe razmislite koliko može postati apsurdan taj doživljaj cigarete kao nagrade. Eh sad, da ne pomislite da vas ja ne razumijem po pitanju toga da vas cigareta čini da se subjektivno osjećate bolje. Da, taj osjećaj mentalne bistrine, smiraja i rasterećenja jesu i više nego dobri razlozi da bilo ko od nas bude i ostane pušač do kraja života. 

Međutim, tu postoje dvije stavke o kojima ja uvijek govorim. Prva je ta da postoji mnogo drugih, boljih načina da sebe nagradite. Druga je ta da vi, ako ostavite cigarete sa ispravnim mentalnim pristupom i znanjem o svim načinima na koje vas nikotin vara, možete postati nepušači bez da vam fale cigarete u bilo kojoj situaciji – pa i u ovim situacijama kada doživljavate cigaretu kao nagradu. Iznad sam rekao da je važno ostaviti cigarete sa ispravnim mentalnim pristupom jer je ovisnost o nikotinu svojim najvećim dijelom psihološka ovisnost koja, za njeno prevazilaženje, zahtjeva najviše promjenu u razmišljanju.

Iako vam možda to još uvijek zvuči nemoguće, istina je da pušenje nije nikakva nagrada, već naprotiv – kazna. Ali u ovo posljednje biste se uvjerili i sami ubrzo po prestanku pušenja. Sa pravilnom percepcijom pušenja, uvidjeli biste koliko su vam cigarete zapravo kvarile razna lijepa iskustva. Shvatili biste da vam one nikako ne trebaju da bi završili bilo koju obavezu niti da biste uživali u bilo čemu. Povrh svega toga, postoje puno bolji načini da nagradite sebe… koji su objektivno prijatni za vaš um i vaše tijelo.